beats by dre cheap

Zaborav u toku, proljeće u meni.

Proljeće mi miriše na krišku Sunca i ostvarenje bajki. Na prolaznost i ljude koji nedostaju. Na prvu jutarnju kafu, ispijenu bez gorčine, bez šećera, bez nostalgije. Sreća je u malim stvarima, sjetim se. Izvučem najljepši osmijeh i pronađem smisao u svemu u čemu ga nije bilo. Djevojčica koja u proljeće pronađe smisao u besmislu. Pročitam knjigu pa te vječito tražim u glavnim ulogama. A znam da su neki ljudi za sporedne uloge, za druga godišnja doba. Da svojim postojanjem u mom univerzumu kvare jutra koja mirišu na mir i budućnost. Skidam onu staru ispucalu kožu, kao zmija kad mijenja staro za novo i navlačim na sebe najbolji primjerak. Tragove i ožiljke ostavljam u prašini iza sebe. Ne trebam podsjetnike. Pustila sam ono što sam trebala pustiti, neki drugi su pustili mene, svi smo preživjeli. Nikada više, rekla bih, ali nikada rađa mnoge nastavke. Prećutaću. Ta ulica na kojoj smo se sretali je mjesto mnogih malih smrti. Nisam prestala da idem njom. Znam da ćemo se sresti još mnogo puta u ovom životu. Rekao si: gotovo je, htjela si da bude, evo prošlo je. Nema više ničega, ali ne mogu bez tebe. Gledam te u oči i vidim kako leptiri umiru u njima, dok mi govoriš da smo komadić prošlosti preseljen u sadašnjost. Neke stvari ne treba oživljavati. Ovim emocijama uvijek dajem vještačko disanje. Nasmijem se kao da znam koliko košta svaka tvoja riječ olako prevaljena preko usana. I poštujem to. Zatvorim oči, zatvorim vrata, zatvorim knjigu o nama. Ne pričam je ljudima uz viski, ni uz kafu. Ta priča je za lijenu noć koje se niko neće sjećati. I ne mogu da se ne zapitam...Koliko teško radiš za tu masku koju sada nosiš? Jer, zaboravio si izgleda koliko te znam, koliko me znaš. Nema te predstave koju već nismo odigrali. Nema tog glumca koji nisi bio. Ako je ovo predstava u kojoj ti ideš dalje, a ja te još volim iza dobro skrivene maske, onda ću sačekati da se spuste zavjese. Kada padnu maske, otkriju se istine. A to kako te ona voli... to je onaj slatki početak zapakovan sa mašnicom. To što ona voli je najbolji dio tebe, onaj dio serviran da se zavoli, da se vjeruje da je jedini. Kada otkrije sve tvoje mračne strane, posesivne ljubomore, teške riječi i oštećenu dušu.. kad to otkrije i ostane tu, onda ćemo o priči sa happy end-om. Do tada, svako će igrati svoju igru. Ne zoveš me, ne zovem te. Nije da se više ne volimo, samo se zaboravljamo.

Djevojka koja je preživjela.
http://idivremeje.blogger.ba
02/05/2013 13:14