beats by dre cheap

Game over.

Probudila sam se jutros s tim osjećajem da danas moram spakovati kofere emocija i poslati ih daleko od sebe. Ili se vratiti tamo gdje sam bila. Na početak. Nisam jela 3 dana i nisam spavala 50 noći. Dosta je! Dosta te! Ovo je moje poslednje trošenje riječi na bezvrijednog tebe. Jer sad znam i pouzdano mogu da tvrdim da si ti jedna velika nula i da trebam svaki dan biti zahvalna što si na vrijeme napustio moj život. Skupih hrabrosti i okrenuh tvoj broj. Zvoni, deset puta, bez odgovora. Drugi put se javljaš. Hej ćao, ja sam, čuj treba mi jedna usluga od tebe. Možemo li se naći na 10 minuta, trebam te da porazgovaramo o nečemu?! Ti, glasom koji je sasvim normalan, čak si zvučao sretan što me čuješ mi odgovaraš - hej, otkud ti? Pa može naravno, samo reci. Hoćeš tih 10 minuta? Dobićeš ih. Nisam sad u gradu, ali javim ti se kad dođem pa ćemo se vidjeti. Okej, hvala ti, ajde javi se, da ja više ne zovem. Glupača! Glupača koja je vjerovala da će ovaj put biti drugačije! Da nećeš biti kukavica. Da ću od tebe napraviti čovjeka preko noći. Zahvalna na tome što mislim da ću dobiti priliku da pitam šta imam i dobijem odgovore, smješim se i mislim kako je život možda ipak fer. Kako si ti možda ipak fer. Kako će ovo imati sretan kraj. Nakon 7 minuta dobijam poruku od tebe. Ovako glasi:["Razmišljam i mislim da ne bi trebalo da se vidimo, ne vidim nijedan razlog za to. Rekao sam već sve što sam imao da kažem. Ne razumijem otkud odjednom tvoj poziv. To je prošlost, a ja ne želim vise njome da se bavim, želim da živim u sadašnjosti. Ponavljam da moja odluka nema nikakve veze s tobom. Jednostavno ne ispituj to po glavi više i ne analiziraj. Ostavi, jednostavno ostavi. Ignorisao sam tvoje ranije poruke iz nade da ćeš zaboraviti. Molim te da se ne javljaš više, mislim da je tako ipak najbolje."] Oh, šta ti misliš ko si ti? Bog i psihijatar u jednom, pa mi daješ savjete kako da najbrže zaliječim slomljeno srce i nastavim dalje. Da pustim, jednostavno pustim. Srami se! Ništa ti meni nisi rekao. Pobjegao si kao najveća kukavica i poslao mi par istrošenih fraza iz loše knjige. Jer nisi mogao tad, a ne možeš ni sad da me pogledaš u oči i kažeš mi šta imaš. Nemaš ti hrabrosti da izdržiš moj pogled! Zapravo, ti mi to ne možeš reći ni u telefonskom razgovoru. Imaš hrabrosti samo za loše poruke. Morala sam to završiti u sebi. Mislila sam, evo ti prilika da pokazeš da si čovjek, evo dajem ti je, ali ne... nije to taj film. Ignorisao si moje poruke u nadi da ću zaboraviti. Jer si ti očigledno zaboravio. Preko noći. Nismo isti. Hvala Bogu na tome! Pa ti je sve ovo došlo kao hladan tuš, otkud ja u tvojoj sadašnjosti kad si me ostavio u prošlosti?! Lijepo je to ovako zvučalo između redova: ti si moja prošlost i ostani tamo, ne želim te ovdje, ne vidim nijedan razlog da ti budeš ovdje. Htjela sam mu napisati da je nula od čovjeka, da je jedna velika nula, da mi je žao svakog trenutka koji sam provela s njim jer me tako kukavički skinuo sa savjesti i ispratio u prošlost, ali zaustavila sam se. Bolje sto jesam. Jer nije vrijedan nijedne moje riječi. Otkud ja? Kako ja zovem? Otkud odjednom, pa prošla sam?! Što se vraćam kojeg vraga sada?!A ja kao čuvam poruke, poklone, uspomene.. Kome?! Taj nečovjek me se i ne sjeća! I on se mene boji. Zašto me se boji? E sad ja moram da pustim. Jednostavno moram. Ako nisam pustila do sad, e sad moram, jer sam vidjela svojim očima, nisam čula, jer nisam dobila priliku, ali pročitala sam svojim očima, e prošlost si, ja ne živim više tamo. Tebe u mojoj sadašnjosti nema ,niti želim da te bude. I to je kraj. Ali zašto mi to nisi mogao reći u lice? Eee moja kornjačo. Pa, on je u drugom gradu, drugoj državi i opet se smješka isto kao onda, a ja budala opet naivno vjerujem da će se dokazati kao nešto više od nule. Makar jedinica da bude. Ali neee, neeee! Jadna je ona istina koju ti ne možeš reći nekome u lice. Jadna i to je to. Eto sreće da se nikada nismo sreli! Ma ja sam jedna velika hrabra žena! Uz to sto sam budala, ja sam hrabra kao 10 vojnika koji idu u Vijetnam ili Avganistan rizikujući život. E ja sam tako hrabra. A ti si miš mali koji je pobjegao u svoju rupicu čim sam ja nazvala i tražila 10 minuta. Sakrij se, to najbolje znaš. Bježi i odseli se na Mars, tu me nećeš sresti sigurno! Čudim se kako nisi izmislio i objavio javno recept: kako preboliti mene Casanovu?! Čitajte i učite, za mjesec dana biće vam bolje. Pustite to, jednostavno pustite! A ja bih ti opet dala priliku za sve, ali ti si toliko jadan i malen da si se bojao prihvatiti moju pruženu ruku, ruku koja ti je davala priliku da ustaneš i pokažeš da nisi to sto jesi! Žali Bože svih dana, žali Bože mojih molitvi, mojih nesanica, mojih pitanja.. mog nejela, nespavanja, žali Bože svih trenutaka provedenih s tobom. E sad mi je žao. Majke mi je žao. Bacila bih sve niz vodu, da se nikad više ne sjetim. Žao mi je svakog trenutka koji sam provela vjerujući ti. Svakog zagrljaja za koji sam mislila da je iskren. A sve je bilo odvratno i lažno i glumački nastrojeno! Fuj! LOŠA PREDSTAVA. Ali ja sam joj dala Oskara! Odlično si glumio. Samo ne znam odakle ti hrabrost da mi danas kažeš kako si ti uvijek bio iskren?! Našla sam nešto pozitivno u ovome! Nema nade više. Nema čekanja. Ne nadam se da će ikada doći poruka, da ćemo se ikada sresti na lijep način, da cu ikada više poželjeti ijedan trenutak s tobom. Ne želim i ne treba mi! Sve si upropastio i što više čitam poruke koje si mi poslao, to mi se više povraća! Ali evo sad ti kažem, kunem se da si ubio onu djevojčicu u meni koja te je vidjela kao svog princa. Nema je više. Ne postoji. Sve je to nestalo jednim potezom. Bila sam savršeno srećna u svom dosadnom životu dok ti nisi naišao. Samo si mi pomrsio planove, poremetio život i izbacio me iz kolosjeka. E pa, ako sam ja prošlost, onda ćeš biti i ti! Ako ja za tebe ne postojim, jer si ti tako odlučio jednog dana, e onda je ovo dan u kojem ti prestaješ postojati za mene! Sve ću tvoje stvari spaliti! Kunem se! Da te sutra sretnem na ulici, ti bi bio sav fin... Sigurna sam! I onda bi mi poslao poruku čim bi se sakrio iza ugla, vidi, nema smisla da se pozdravljamo kad se sretnemo, ti si prošlost. E to si ti. Nula. Nisi ljudsko biće! Nadam se da se uz malo sreće nećemo sresti ni u drugom životu. Sretno kornjačo, nikad ti delfin nećeš biti! Mojoj kutiji uspomena više ne pripadaš. Ne zaslužuješ da budeš u istoj kutiji sa nečim što je nekad vrijedilo, jer sve tvoje nije vrijedilo ništa. Sad znam. Happy Valentine`s day! Pamtiću ga po tome što sam dobila svoje mjesto u prošlosti! A vidite, tamo se ne živi, ako niste znali.

Djevojka koja je preživjela.
http://idivremeje.blogger.ba
15/02/2013 00:58