beats by dre cheap

Gdje prestaješ ti, a počinjem ja?

Koliko vremena treba proći da bi ti prošao? Koliko još noći trebam provesti u pitanjima? Ne znam više koga da pitam. Sebe, tebe, zidove, Boga. Svejedno je, odgovora nema. Koliko još vode mora proteći obrazima da se zaustave? Ne znam. Čini mi se da nikad neće proći. Čini mi se da je daleko milione godina. Otegli su se ovi teški dani. Ne mogu da ih se riješim. Ne mogu da te se riješim. Boliš. Ništa manje nego juče, ništa manje nego sutra. Nedostaješ. Danas isto kao i za Novu godinu. Isto kao dan prije i dan poslije. Isto kao i sve ove dane. Trudim se, zaista se trudim da zaokupim misli nečim drugim. Trudim se da gurnem glavu pod vodu i ne mislim ni o čemu. I tu si opet ti. Ne želim to, jer ti više nisi osoba zbog koje se smijem. Nosi mi se iz glave. Nosi mi se iz srca. Samo nestani! Kao da si u inat tu, u meni. Kao da u inat ne prolaziš! Kao da si namjerno ostavljao svoje tragove, ne da bi se znao vratiti, nego da bih ja imala podsjetnik da si bio tu. Kao da si me namjerno navukao na sebe, pa kad odeš, da mi treba još jedan život da pronađem sebe. Izgubila sam se u tebi. Sad te nema, a ja ne znam ni da se pronađem, ni da se sastavim. Sve mi je nepoznato i strano. Ona ulica koja me vodi do kuće i kojom sam prošla bezbroj puta u životu, danas me sjeća samo na tebe. Neću više da prolazim tom ulicom. Od sutra idem zaobliaznim putem. Biće hladno, biću mokra, biće dalje, ali neka. U nepoznatoj ulici neću sresti uspomenu na tebe. U nepoznatoj ulici neću se raspasti na djeliće. Zaboga, a to je samo ulica... zamišljam tek kako je onda ovome u meni? Zvaćemo ga Srce. Srce i ja smo se prevarili u vezi tebe. Sad tu cijenu skupo plaćamo. Srce samo boli i to mu je, čini mi se, jedini posao . To je jedino što zna. A ja, ja to odigram malo drugačije. Pokoje druženje s prijateljima, pokoji osmijeh, šminka na licu, ispeglana haljina i knedla u grlu. Gorak okus u ustima. To si meni ti.

Djevojka koja je preživjela.
http://idivremeje.blogger.ba
13/02/2013 18:04