Djevojka koja je preživjela.

Ja sam takva. Ili zaboravljam odmah, ili ne zaboravljam nikad. I da znaš, otkad te nema, život mi ne može ništa!

14.10.2014.

Zbogom je zbogom i kad svratiš u sadašnjost.

Ljeto 2014. Kraj ljeta, noći za duge rukave i tople čarape. I čaj. Pijem ga samo kad ne sjeća ni na šta. Sjedim na zadnjem sjedištu auta prijateljicinog dečka, dok ga čekam da kupi žvake u dragstoru. Zamišljena o tome kako je ljeto već prošlo a ja se nista stigla pošteno ni okupati na bazenu. Rijeci. O moru da ne pričam. U tom trenu mi zvoni telefon. Pogledam na taj displej koji uporno svjetli u mračnom autu i vidim nepoznat broj. Izbjegavam javljanje na takve. Telefon uporno zvoni kao da nekom život visi o koncu i samo ga može spasiti moje javljanje. Pogledam malo bolje i vidim da neki dio mog mozga zna ovaj broj. Ma daj, nemoguće. Ne ne, ne ne ne. Ovo se ne dešava. Svemir ili mobilni operater se šale sa mnom. O karmi da ne pričam. Kopam po novčaniku i gomili vizit kartica, jer znam da je na jednoj ovaj broj. Mali mozak mi šapuće da je tu. Proklinjem dan, noć, kraj ljeta, novačnik i nečovjeka koji se usudio da okrene moj broj. Uporno gledam u telefon dok se vozim kući, jer mislim da haluciniram ili sanjam. Ili sam u nekom paralelnom univerzumu u kojem je sve moguće. Da se razumijemo, ja sam obična djevojka koja zna da postoje muškarci koji se tu i tamo jave i kad odu, ali on nije bio jedan od tih. Pronalazim karticu. Na njoj je broj. Broj čovjeka koji je od mene pobjegao na drugi kontinent. Čovjek koji mi je rekao da se vidimo u nekom drugom životu, kao kornjača i delfin. Čovjek koji mi je rekao da sam ja dio prošlosti, a on tamo ne živi. Broj čovjeka koji mi je slomio srce, a nisam ni znala da ga imam. Prije bih rekla da su veće šanse da se desi smak svijeta nego da se na mom displeju pojavi propušten poziv od njega. Zvonilo je do kraja. Pola tri ujutru. Subota. Nisam se javila. Zašto? Ne znam. Nisam bila sama. Šta bih rekla ljudima, ko me zove? Što me zove? Šta bih rekla svom dečku? Šta bih rekla njemu da sam se javila? Taj minut nisam disala jer sam bila u doslovnom šoku u kojem je vazduh bio sporedna stvar. Jedan propušten poziv. Ne pamtim datum. Poziv sam obrisala. Tu noć nisam spavala. Pokušavala sam da shvatim zašto bi taj neko ko me ostavio u davnoj prošlosti svraćao u moju sadašnjost?! Možda je slučajno birao broj? To znači da ga još uvijek ima? Možda je alkohol htio da ubije dosadu? Vikend je, to svi muškarci kukavice rade. Ali ne on. On je pobjegao, a sad je skupio hrabrost da svrati. Nepozvan. Nepoželjan. Zašto? Ne znam. Želim li da znam? Ne. Ostani tamo gdje si ostavio mene.

Djevojka koja je preživjela.
<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
8069

Powered by Blogger.ba