Djevojka koja je preživjela.

Ja sam takva. Ili zaboravljam odmah, ili ne zaboravljam nikad. I da znaš, otkad te nema, život mi ne može ništa!

22.07.2013.

Djetinjstvo bez poštanske marke.

Dvadeset četiri godine tražim roditeljstvo tamo gdje ga nema. Tražim ljubav na krivim mjestima, iza svakog pogrešnog ugla. Tražim razumjevanje i podršku makar za jednu stvar u životu, ali uvijek nailazim samo na zatvorena vrata. Nisam tražila pesimističan pogled na život, oštećeno djetinjstvo i rane koje nikada neće zarasti. Nisam tražila, dobila sam. I danas vodim ratove one djevojčice koja nikada nije bila dovoljno dobra, koja nikada nije zadovoljila zahtjeve svojih roditelja. Ja sam dijete roditelja koji žive na način koji mi je stvarao osjećaj da sam iz tog odnosa isključena. Nikada nisam dobila zagrljaj kad mi je trebao. Nikada nisam osjetila potrebnu nježnost. Ne zato što mi je trebala doza razmaženosti, nego zato što je nježnost potrebna svakom djetetu. I za mene su to bile samo puste priče, dok nisam osjetila kako je to kad je nema. Dok sam bila djevojčica, mislila sam da je moja krivica što me roditelji ne vole kao što roditelji mojih drugarica vole njih. I stalno sam se pitala šta sam to zgriješila kad nisam dobijala ni lijepe riječi, ni poljupce za laku noć, ni poklone za rođendan, o kojima sam maštala. S godinama odrastanja, naučila sam da roditelj ne umije biti svako. I to svakako nije osoba koja vas je rodila ili napravila. Lično, nisam vezana za svoje roditelje. Nikakvim tajnama, tankim nitima, nikakvim nevidljivim velom ljubavi. Toga nema. Mi smo ljudi koji su nažalost još uvijek prisiljeni da žive pod istim krovom, stranci koji se u hodniku mimoilaze i jedni drugima stvaraju samo neugodnosti. Mi nemamo zajedničke ručkove, nemamo sretne uspomene, trenutke smijeha zabilježene fotoaparatom. Nemamo sretne Nove godine, rođendane s balonima i riječi utjehe kad treba. Mi imamo psovke, teške izgovorene riječi, imamo odličnu glumačku postavu pred cijelim svijetom. Ja više ne igram svoju ulogu. Ne uklapam se tu, ne glumim više klovna za sitne novce ili aplauz. Odigrala sam svoju predstavu, nikada nisam dobila nagradu, ali igrala sam je, jer sam mislila da tako treba. Da ću zauzvrat dobiti prijeko potrebnu roditeljsku ljubav. Da ću je na neki način osjetiti. I nisam. Nikada. Ni kada sam dobila prvu peticu iz matematike, ni kada su moji sastavi objavljeni u školskim novinama, ni kada sam položila računovodstvo, ni kada sam dobila diplomu. Nikada nisu bili ponosni na mene. Ni zbog jedne stvari u mom životu. Nijednog ordena koji sam stekla, ni zbog jedne diplome iz engleskog, manekena ili s baleta. Neki aplauzi se nikad ne dočekaju, samo se provuku pored nas kao vješto izdresirana životinja u cirkusu. Brak mojih roditelja je dobro odglumljen film, gdje maske padaju samo iza zatvorenih vrata. Izvana je skoro pa savršeno, iznutra, trulo do poslednje kosti. Zato ja ne vjerujem u bajke. U dobre vile i sretne krajeve. Nikada nisam živjela bajku, nikada nisam imala ljude koji su me dočekivali kući s osmijehom na licu. Nisam dobijala poruke da nekome nedostajem i da jedva čeka moj povratak kući. Nisam nikada čula ono "volim te" i zato ga danas ni ja ne izgovaram. Nisam dobila čestitku za 18-ti rođendan od svog oca. On je smatrao da to nije važno. Jedan je 18-ti rođendan, govorila sam. Jedan je 5-ti i 15-ti i 30-ti, govorio mi je. Kada ga je jedna gospođa pitala da li me voli, on je odgovorio,: "znate gospođo, ja nikog ne mrzim..." Nju je to začudilo više nego mene. Ja sam to u dubini sebe odavno otkrila. Kažu da ljubav nisu uvijek riječi, da se ljubav osjeti. Ja je na ovoj adresi nisam osjetila nikada. I kada spakujem svoje godine u par kofera i napustim ovu kuću koja mi je trebala biti utočište, a bila je sve sem toga, nikada se neću okrenuti i nikada više neću otvoriti ova vrata. Kada iznesem kofere, zapečatiću taj dio svog života jednom zauvijek. Bez osvrtanja.

Djevojka koja je preživjela.
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
8368

Powered by Blogger.ba