Djevojka koja je preživjela.

Ja sam takva. Ili zaboravljam odmah, ili ne zaboravljam nikad. I da znaš, otkad te nema, život mi ne može ništa!

08.05.2013.

Samo reci "ne volim te".

Samo reci. Nije teško ne voljeti onog kog` ne voliš. Došlo je ono vrijeme kada su izgovori toliko loši da mi cjepaju uspomene kao stara požutjela pisma. Svi tvoji izgovori su mi nekada bili poznati, mogla sam da ih namirišem na kilometre, da znam da su samo taktika u igri koju smo igrali godinama. Sad imaš neke nove. One hladne, otresite i surove izgovore. Rečene s namjerom da me povrijede do srži. Do poslednje kosti u tijelu. Da shvatim da je toj ljubavi istekao rok trajanja. Da sama shvatim. A ti da ćutiš, da mudro ćutiš i gledaš me kako se koprcam u riječima koje liče na živo blato. Prihvatila sam svaku tvoju podmuklu rečenicu, jer trebam taj ček bez pokrića. Dug koji stigne na naplatu, kad-tad. Bilo je dana kad smo se mrzili, kad smo se vrijeđali, kad smo govorili riječi koje su svojom težinom gušile sve...Ali čak i tada, znala sam da tu ima ljubavi. Da me voliš na lud način. Da te volim na još luđi. A onda smo postali stranci. Otrcane fraze loše knjige smo postali. Ko je ovaj stranac? Ja ga nisam znala. I opet smo na početku. Nepoznati su mi tvoji prsti, tvoj pogled, tvoje riječi. To što pokušavaš da budeš, to nisi ti. Blijeda sjenka onog nekadašnjeg čovjeka si postao. Volim te po sjećanjima. Volim ono što si bio, ono što si sad ne prepoznajem. I strano mi je kao djetetu koje se izgubi među gomilom ljudi. Ne znam put nazad. Ne znam prečicu. Nisam posipala mrvice da zapamtim. Nekada sam se gubila u tebi, sad se gubim u svijetu u kojem više nema ni tvojih tragova. Nije kraj svijeta. Ali jeste kraj mog dugogodišnjeg svijeta. Reci ne volim te, okreni se i idi dalje. Hajde, da stavimo pečat. Prećutao si. Došli smo do one tačke kada ćutanje govori. Ko bi rekao da ćemo se svrstati u klišeje? U bajke nismo, negdje moramo. Potrošeni kao ljeto u septembru, skupili smo svoje stvari i krenuli različitim stranama svijeta. Tužan prizor. Slomim se svaki put kad mi proleti pred očima. S koferom u ruci i nacrtanim osmijehom na licu, napustila sam jedno vjerovanje. I odrasla u trenutku kad sam prestala vjerovati da nikada nećeš otići.

Djevojka koja je preživjela.
<< 05/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
8068

Powered by Blogger.ba