Djevojka koja je preživjela.

Ja sam takva. Ili zaboravljam odmah, ili ne zaboravljam nikad. I da znaš, otkad te nema, život mi ne može ništa!

18.04.2013.

Prazne posvete.

Onda kad sam ti rekla da mi nedostaješ, a ti postao imun na moje riječi, znala sam da je gotovo. Prvi put u toliko godina osjećala sam da je ovo kraj bez tri tačke. Kraj podvučen debelo. Dvaput! Da ga zapamtim i više nikad ne poželim da ti se vratim, da mi se vratiš. Jer je među nama tako gotovo da trebamo novu riječ za gotovo. Napisala sam ti da te mrzim. Izvučen kec iz poderanog rukava. Krajnje patetično. Naravno da me ne mrziš.. napisao si. Da te bar mrzim, pomislih. Ta misao je prošla kroz moju glavu istom brzinom kojom juri nezaustavljivi voz koji ne može izbjeći nesreću. Tragedija? Moglo je i gore. Nekada sam smatrala da postoje ljubavi koje su vječne. I kad su bolne, neostvarive i razarajuće, i kada nam mjenjaju život iz korijena, da će ipak trajati. U nama. I kad se izgubi poslednja bitka i pogine najveći heroj, da ćemo imati jedno drugo. Pogrešno. Zablude. Kratka vjerovanja i duge obmane. Bojim se da je to epilog ove priče. Tužno i razočaravajuće. Ipak, nemaju sve bajke sretan kraj. Ili imaju? Samo ovo nije bila bajka? To sam shvatila tek kada je čarolija prestala. Uvijek si bio moj nemir. To je ona prava riječ za tebe. Moj razlog nesanice, opipljive tuge i haosa u glavi. Kamen koji me povlačio na dno i vjetar koji me nosio u visine. Sve u jednom čovjeku si bio. Kad si bio čovjek! Mnogo puta nisi. Svejedno sam svaki put iskopala ono najbolje u tebi. Svi mi imamo demone, ja sam tvoje uvijek vješto prikrivala. Pravila se da ne postoje, da sam jača od njih. I ponekad mi bi to pošlo za rukom. Mislim da je ovaj put tvoja glava odlučila da je kraj. Ono dijete u sebi si ostavio po strani, srce zaboravio da imaš, demone zakopao duboko i odlučio otići kao čovjek. U tome si uvijek bio najbolji. Odlaziš, ali nemoj da se mrzimo. Nije lijepo, voljeli smo se. Prošlo je, sve prođe. I drugi se zavole, znaš? Nisam znala. Polako ali sigurno koracima koji garantuju sve osim povratka. Nisam ni primjetila. Okrenula sam se i više nisi bio tu. Ostale su knjige izlizanih korica, prazne posvete, jedan plišani medo kojeg si mi darovao još kao dječak i jedna čestitka. Pregršt neispunjenih želja i obećanja. Nije ostalo mnogo, zar ne?

Djevojka koja je preživjela.
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
8069

Powered by Blogger.ba