Djevojka koja je preživjela.

Ja sam takva. Ili zaboravljam odmah, ili ne zaboravljam nikad. I da znaš, otkad te nema, život mi ne može ništa!

25.02.2013.

Taj čovjek sa očima djeteta kojeg volim

Nisam vjerovala da postoji neko takav. Neko sa toliko čiste duše i ljudskosti u sebi. Neko ko zna i umije voljeti na onaj bezuslovni način, sličan dječijem. On oprašta neoprostivo i prihvata sve loše strane mene. One najgore, one koje i ja odbijam prihvatiti. Gleda me onim najljepšim očima na svijetu koje pokazuju šta je ljubav, a da se ne progovori nijedna riječ. Njegov zagrljaj je najsigurnije mjesto na svijetu. Moje sigurno, toplo utočište u mnogim olujama. Onda kad sam najlošija na svijetu, on iskopa moju najmanju vrlinu i učini je najvećim čudom koje me nasmijava mjesecima poslije. Jer to je njegova moć. Izvući ono najbolje iz mene kad svi ostali dignu ruke i okrenu leđa. On trpi moj šoping od šest sati, klima glavom na sve moje odjevne kombinacije, kupuje mi omiljene čokolade, zna da sendvič bez dodatne soli za mene nije sendvič i svaki put izađe na kraj sa ubilačkim "onim danima"... :) Često ga nazovem i kažem: "e ja sam, sad ćemo se posvađati." Njemu naravno nije jasno zašto, ali kaže, dobro, ti se svađaj, ja gledam tv, pa javi kad završiš. Ali onda ga nagovorim da učestvuje u svađi, jer mi se stvarno svađa, poslije se tome smijemo cijelu noć i ujutru sve zaboravimo. On mi donese vrelo pile i pusti me da uživam u toj sreći koju hrana pruža, a on me samo gleda i kaže, tvoj osmijeh dok jedeš je neprocjenjiv! :) Moje rame za plakanje i osoba za odlazak na Mjesec. Moja bolja polovina, moja neophodna ravnoteža u životu i moj oslonac. Sve to u jednom čovjeku. To je ono što se ne može kupiti, ono što se ne može platiti. S tim se rodiš ili ne. Ako si srećan kao ja, onda takva osoba uđe u tvoj život i zauvijek ga promjeni nabolje. Ko bi me slikao milion puta dok poziram lica namazanog nutelom? Ko bi se trudio da "ispadne spontano"? :) Ko bi me trpio kako hiljaditi put prepričavam svoju omiljenu knjigu od početka do kraja i objašnjavam kako je važno da je cijeli svijet pročita. Ko bi drugi živio sa mnom život kroz citate i književost, iako to nikad nije shvatao. Ko bi me drugi puštao da igram glavnu ulogu u njegovom životu i na dječiji osmijeh i male suze dobijam sve na svijetu? Niko. Niko drugi. Mogla bih napisati knjigu o njemu. Možda jednog dana i hoću. Jer, promjenio me, a mislila sam da to nikom neće poći za rukom. Moj Petar Pan koji zna gdje stanuju čuda. Jedan od onih ljudi zbog kojih vrijedi živjeti i za koje vrijedi umrijeti.

Djevojka koja je preživjela.
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
8368

Powered by Blogger.ba