Djevojka koja je preživjela.

Ja sam takva. Ili zaboravljam odmah, ili ne zaboravljam nikad. I da znaš, otkad te nema, život mi ne može ništa!

21.02.2013.

Sve prođe.

Lijepo je opet biti svoj. Svoj i ničiji više. Ahhh. Ovo je onaj duboki uzdah olakšanja, uzdah koji ne može proći bez osmijeha na licu. Smijem se! Oh, nisam toliko dugo. Nedostajala sam sama sebi. Nedostajalo mi je ono stvorenje koje je uvijek bilo spremno za šalu na svoj račun, spremno na sreću koja vreba iza ugla, spremno na život. Sve što se desilo u proteklom periodu uhvatilo me nespremnu. Kao divlju životinju zatočenu u dobro skrivenoj klopci. Pa sam se koprcala, patila i plakala i molila, ali na kraju sam se oslobodila. Slobodna sam. Slobodna jer me više nikakvi lanci emocija ne vežu. Slobodna, jer sam pustila. Kako je dobro pustiti nepotrebne stvari i ljude iz svog života. Kako je dobar osjećaj shvatiti koliko ti vrijediš, a koliko ja. Previše toga mi je klizilo kroz prste u poslednje vrijeme, previše toga sam pustila da prođe pored mene, da me mimoiđe, zaobiđe i nastavi dalje. A nisam se ni okrenula. Jer, mislila sam, sve drugo nije bilo važno. O, itekako je bilo važno. Svaki sekund, sat i dan koji sam potrošila na bezvrijedne ljude i bezvrijedne stvari je nepovratan. Valjda je to ona cijena koja se plati kada smo slijepi pored zdravih očiju. Ali ne marim. Prošlo je. S razlogom ili ne, prošlo je. A ja sam srećna. Kao leptir kad razbije teglu, baš tako. Činilo se nemogućim, a desilo se. Čuda se dešavaju, ako vjerujemo u njih. Stara dobra fraza, počela sam da vjerujem u nju. Još sam u ratu sa zimom i hladnoćom, ali više nisam u ratu sa sobom. Srce i ja smo zakopali ratne sjekire. Ližem rane, a one prolaze. Dan po dan, korak po korak. Ide brže nego što sam mislila. Sreća je na mojoj strani, sreća je uvijek na strani delfina! :) Hodam opet onom ulicom, samo što sad plešem uz dobru muziku koja dopire iz slušalica. Plešem, gledam u nebo i smijem se. I ne smetaju mi pahulje, jer je proljeće u meni. Ništa više nije sivo, tmurno i neugodno. Kad se sastaviš i nastaviš tamo gdje nikad nisi ni trebao stati, onda ti valjda prestane biti važno koje je godišnje doba. Ja sam našla svoje sunce. Tumarala sam dugo, ali isplatilo se. Sve to na kraju dođe na svoje. I kupila sam haljinu u koju sam dugo bila zaljubljena. Neke ljubavi se ostvare nekad, neke nikad. Važno je naučiti koje su one prave.

Djevojka koja je preživjela.
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
8367

Powered by Blogger.ba